LJUBAVNE ČARKE SA KAŠIKAMA

 Magija sa kašikama vjerovatno je među najzanimljivijim turskim okultnim praksama koja na prvi pogled djeluje prilično bezazleno i simpatično. No, da izgled nečega često zna zavarati ovdje je pravi primjer. Naime, riječ je o vrlo jakoj i dualističnoj magiji sa kojom se ljudi mogu spojiti u ljubavi ili pak razdvojiti u mržnji. Sam rekvizit simbolizira čovjeka ili žrtvu magije a u ovom slučaju dvije kašike predstavljaju par koji treba da se voli ili pak mrzi. Čarka, po riječima iskusnih magijaša, odašilje intenzivnu energetsku vibraciju zahvaljujući kojoj je moguće upotrebljavati je na krajnje dvosmjeran način. Svoju popularnost među turskim narodom posebno duguje činjenici da može vratiti nazad bivšu ljubav ili nekog ko vas je bez razloga napustio.

Smatra se da ova vrsta čaranja izvorno potiče iz stare Perzije pa su stoga pojedine formule predočene na jeziku Avesta, svete knjige proroka Zaratustre, inače praoca monoteizma. Naime, dok se koncem vežu tojest povezuju dvije kašike govori se: “Eva kevdž, tu re nezk, ba van le van”, a ukoliko se predomislite ili želite prekinuti čaroliju onda je samo otkopate i razdvojite govoreći: “ Eva šok, tu re kor, ba van, le van.”

U turskoj magiji, koja je po mom mišljenju jedna od najboljih u svijetu, postoji mnoštvo verzija čaranja sa kašikom. Sa dvije drvene kašike mogu se udaljiti ljubavnici, supružnici ili prijatelji. Na jednu se napiše ime žene a na drugu kašiku ime muškarca. Uz to se dodaje ime majke svakog od njih, što je važno pravilo u svima čaranjima. Nakon toga okrenu se jedna od druge i svežu nitima ukradene ženske kose, odnosno supruge ili ljubavnice od koje se taj muškarac želi za sva vremena razdvojiti. Tako spojene kašike se zakopaju u grob nedavno umrle osobe i od tog trenutka ljubavni par na kojeg se čaralo postaju mrtvi jedno za drugo. Cio život će izbjegavati da se spoje ili suoče licem u lice.

U drugoj verziji, koja je nešto komplikovanija, za razdvajanje uzimaju se dvije stare ili nove drvene kašike. Na svakoj od njih napiše se po ime žrtve tojest para na koji se čara a to ne moraju uvijek biti muškarac i žena već mogu biti dva brata ili dvije sestre, komšije, ili neko treći. Sa tako označenim kašikama crnomagijaš odlazi do groblja i otkopava grob nedavno zakopane osobe kako bi otkinuo dio ćefina, odnosno mrtvačkog pokrova, u koji će zamotati kašike. Onda iznad njih izgovori čarobne riječi i nosi ih zakopati u neki drugi svježi grob. Poslije ovakve magijske intervencije one osobe na koje je usmjerena opisana čarka postaju potpuno emotivno hladne jedna prema drugoj, uz izostanak bilo kakve želje za druženjem ili razgovorom.

Segmente te turske prakse nalazimo i u bosanskoj magiji. Naime, kada bi neko htio da se zamrze muž i žena ukrao bi im kašike sa kojima jedu, okrenuo jednu od druge i odnio na groblje te zakopao u nepoznati grob govoreći: “Bože, kad ovaj mrtvac svojim ustima progovorio, onda ovaj i ova jedno sa drugim progovorili.” Zatim uzme malo zemlje sa tog mezara pa njome tajno pospe po njima, kada mu se ukaže prilika, i od tada, navodno, ovo dvoje će se iskrviti koliko se mrze i svađaju.

Sa kašikom se u Cazinskoj krajini nekada mađijalo protiv nečije sreće, pa se stoga oduvijek upozoravalo: “Kome nestane (bude ukradena) kašika, taj više nema svoje nafake!” Zanimljivo je spomenuti kako još i danas pojedine žene po Kladuši i Cazinu, nakon što operu kašike poslije ručka, ostave ih u čaši da se ocijede, da bi tom vodom napojile malu djecu u namjeri da ih ojačaju protiv uroka.

Crni i crveni konac

Međutim, sa kašikama se ne rade samo vradžbine omrze i razdvajanja nego i one potpuno suprotne, sa kojima se želi spojiti u ljubavi dvije osobe. Međutim, prije toga potrebno je kazati kako se prema turskom vjerovanju sve čarke za ljubav i spajanje rade u vremenu od mladog Mjeseca pa do Uštapa, a  vradžbine za mržnju, omrzu i razdvajanje od punog Mjeseca pa do mjesečeve mijene. To je zapravo pravi odgovor kada se može poduzeti čaranje sa kašikama, ovisno o namjeri. Isto tako, uvijek se čara rano ujutro, pritom obavezno pazeći da je nebo vedro, pošto oblaci na nebu kvare cio ritual.

Postoje različiti načini čaranja sa kašikama. U jednom od njih, nakon što se ispišu imena, numerološkom metodom izračuna se vrijednost sva četiri imena pa se onda toliko puta ponovi određena molitva ili zahtjev i nacrta potreban vefk odnosno magični kvadrat, u udubljeni dio kašike.

Kada se kašikama želi izazvati ljubav i intimno spajanje postoji prilično jednostavan postupak a čini se tako da se uzimaju dvije drvene kašike, na svakoj se napiše po ime jedne osobe, i onda se spoje jedna uz drugu onim udubljenim dijelom, svežu te zakopaju u neki novi grob. Kako to tvrde turske vještice i vračevi muškarac i žena nakon toga se vrlo brzo zavole i nikada ne razilaze.

U ljubavnom čaranju kašike se uvijek okreću jedna prema drugoj te se tako povezuju sa crnim koncem. U slučaju da se želi izazvati nečiji raskid i mržnja tada se one okreću potpuno suprotno jedna od druge i spajaju sa crvenim koncem. Kroz cio ritual zapravo promiče se vrlo jasna simbolika koja se može izraziti ovako; kada su kašike okrenute jedna ka drugoj, to znači da će te dvije osobe zajedno jesti i piti, sjediti za istim stolom, i postati nerazdvojne. Međutim, kada se kašike okrenu jedna od druge, ne postoji mogućnost za zajedništvom, pošto svaka gleda u drugom smjeru. To dvoje ljudi neće niti zajedno jesti niti živjeti.

Navodno, učinak ove ljubavne čarke može se osjetiti već nakon dvije sedmice a sama vradžbina traje dugi niz godina, naravno, ukoliko je neko u međuvremenu ne bi skinuo sa jedne od začaranih osoba. Kada pojedinac potpadne pod uticaj opisane čarolije iznenada počne često ili intenzivno sanjavati onu osobu koja stoji iza toga. Naime, to je klasični simptom ljubavne magije tojest njenog djelovanja koje prvo zahvata ljudsku podsvjest a onda se širi dalje. Začarani se u snu predaje osobi koja ga želi i gradi nadnaravnu povezanost koja polagano prelazi u opsesiju. Sa druge strane, kada je u pitanju crna magija, onda žrtva počinje, pored neobjašnjive mržnje i bijesa, proživljavati tjeskobu, strah i bezvoljnost. Osoba se povlači u sebe i vrlo često prolazi pojedine mentalne teškoće. Uz to javlja se dekoncentracija, vrlo lako se gubi fokus sa nečega te se pojavljuju zdravstveni problemi.

Molitvom protiv magije

Oko čarke sa kašikama postoje različita mišljenja, no, skoro svi se slažu da je u pitanju prilično snažna čarolija koju može eliminisati samo profesionalac. Međutim, postoji jedna olakotna mogućnost, naime, ukoliko bi neko namjerno ili slučajno otkopao ili izvadio kašike iz groba čarka bi istog trena izgubila svoje djelovanje. Pošto je, realno govoreći, takva šansa vrlo mala potrebno je znati metodu kojom možemo bar smanjiti opseg njenog djelovanja do pronalaska nekoga ko će u potpunosti eliminisati.

Potrebno je da isprintate sliku ove molitve na arapskom jeziku, koja se nalazi na mom facebook profilu, a onda taj papir presavijete u oblik trougla. Potom napunite do polovine čašu sa sirćetom i bacite u nju ovaj premotani papir. Pustite ga da odstoji 15 minuta u čaši a zatim izvadite. Sirće izlijte u sudoper i operite čašu. Mokri papir sa molitvom ostavite da prenoći u vašem domu jednu noć i pritom se osuši. Zatim ga zapalite, prah skupite, i namažite ga po fasadi, sa dvije strane kuće. Odmah nakon toga osoba koja je pod ovom magijom osjetit će veliko olakšanje.

Mrtvačka magija

U balkanskoj magiji oduvijek se smatralo najfamoznijim i time najmoćnijim ono čaranje koje se izvodilo sa predmetima uzetim sa mrtvaca. Bilo da je riječ o kosi ili noktima pokojnika, njegovom prstenu ili pak prljavoj vodi sa kojom se oprao u efikasnost poduzetih magija se nije niti malo sumnjalo. Koliko je tu zapravo riječ o sugestiji tojest klasičnom ljudskom strahu pred smrću i preminulima a koliko o stvarnoj magijskoj moći teško je dokučiti. No, sve je to kumovalo da takozvana mrtvačka magija zasjedne na sam tron u narodnom kultu vračanja i bajanja.


Tajne mrtvačkog prstena 

Mrtvački prsten u balkanskoj magiji naziva se onaj prsten koji je skinut sa ruke umrle osobe. Njemu se od davnina pridaju posebne i nadasve čarobne moći pa je zbog toga cjenjen među onima koji se bave mađijanjem. Sa njim pojedina lica izvode različite okultne manipulacije i rituale. U namjeri da se osvoji željena osoba neopaženo se pogleda kroz mrtvački prsten, no osim toga, on također pomaže da se dobije sudska parnica ili završi ispit. Također, poznato je i kako rastjeruje kućne učine ili čarke. Naime, držeći ga na oku pronese se cijelom kućom, kako bi svojom volšebnom snagom poništio sve sihire rađene na dom i familiju.

U ljubavnoj magiji mrtvački prsten je vrijedno pomagalo za privlačenje partnera ali i njegovo udaljavanje. Po kazivanju stravarke Nisvete iz Zenice ako se tri puta kroz njega progleda željena osoba, kada je okrenuta k vama, privlači se ljubav no progleda li se u trenutku dok je okrenuta leđima udaljit ćete je od sebe.

Mrtvački prsten također ima iscjeliteljski potencijal naročito u liječenju teških ili nepoznatih bolesti. Stoga ne treba čuditi da kao takav ima status svetinje u onoj kući koja ga posjeduje. Treba naglasiti kako se oko njega vezuju i pojedini tabui poput onoga da se prsten nikada ne nosi na ruci nego se čuva u nekoj kutijici i koristi samo po potrebi. Isto tako, ne smije se prati niti dugo izlagati Suncu.


Kad ovaj mrtvac oživi 

Primjetno je kako se u čaranju sa ljudskim lešem posebna pažnja pridaje izravnom kontaktu mrtvaca i rekvizita. Na području Maroka i Alžira žene držeći ruku mrtve osobe njome zamjese kuskus koji potom daju muževima u namjeri da ih oni vole i budu smrtno vezani za njih.

Osobito je raširena praksa diskretnog ostavljanja pod pokojnikovu glavu određenog predmeta. Tog se običaja redovito pridržavaju naročito pakosne mađijarke želeći na njih prenijeti dio mrtvila te ih nakon toga koristiti u praksi čaranja.

Po Rumuniji pojedine mađijarke umiju pod glavu mrtve osobe ostaviti malo kukuruznog brašna da prenoći da bi ga nakon toga poturile mužu u hrani a sve u želji da od njega učine tihog i poslušnog supružnika. S druge strane ukoliko se pak htjela upropastiti poslovna konkurencija onda se umjesto kukuruznog brašna turila neka novčanica kojom će se kod konkurencije naknadno nešto kupovati i tako dalje.

No, nisu se oko mrtvaca vrzmale samo stare žene nego i ogorčene djevojke. Ona koja je bila ostavljena ili prevarena gledala je priliku da ostane nekoliko minuta nasamo s mrtvacem pa bi oko njega prošla tri puta u krug držeći u rukama otključan katanac. Dok bi kružila govorila bi:

Kada ovaj mrtvac oživi i ustane
i kada se ovaj katanac otključa
tada neka se taj i taj oženi.

Na trećem kruženju i ponavljanju djevojka bi katanac zaključala i brzo napustila sobu odnoseći svoj rekvizit zakopati u šumu ili u vinograd.

Ništa zanimljivije nije niti ljubavno čaranje, zabilježeno kod ciganskog naroda, sa minijaturnom slikom osobe koja se želi začarati, tako što bi se fotografija diskretno ugurala mrtvacu u usta.
Navodno, osoba čija je slika "umiraće" od ljubavi za onim čije je ime Ciganka pominjala dok je izvodila čarobni postupak.


Mrtvačka voda i crni džin

Upotreba prljave vode kojom se okupao pokojnik kao glavnog sastojka mnogih čaranja najzanimljiviji  je segment mrtvačke magije. No, prije toga potrebno je istražiti njenu pozadinu kako bi nam bilo jasnije na čemu se ona temelji. Prema kazivanju naroda pranje mrtvaca privlači zle duhove koji se doslovno lijepe za njegovo hladno tijelo. Zbog toga se od davnina dio dvorišta na kom se obavilo pranje smatralo kontaminiranim uz izričitu zabranu prolaska preko njega narednih 40 dana, naročito u noćno vrijeme. Upozoravalo se kako na tom mjestu borave džini koji ljudima mogu izazvati razne duševne i fizičke bolesti.

Pošto nije lako doći u posjed mrtvačke vode ona je među najcjenjenijim rekvizitima u arsenalu svake mađijarke. Do nje pokušavaju doći i obična lica obrazlažući to pred drugima zadnjom opcijom da izlječe nekog alkoholičara u familiji ili smire agresivnog muža no u pozadini te priče najčešće se krije - ljubavna magija. Naime, tvrdi se da nema jače i sigurnije vradžbine za ljubav od one sa ovom magijskom tečnošću. Po starom receptu nekoliko kapi ulije se u čašu obične vode i uz tajanstvene riječi servira željenoj osobi. Čim vodu popije, navodno, u tu osobu ulazi takozvani crni džin kojeg iz tijela začarane osobe može protjerati samo onaj ko je čarke i radio.

Sljedeći vrlo cjenjen i tražen rekvizit je sapun korišten pri kupanju mrtvaca. U narodu se još uvijek može čuti kako se nekada taj sapun plaćao dukatima zbog vjerovanja u njegovu volšebnu moć. U Cazinskoj krajini egzistira vjerovanje da mrtvački sapun može pomoći osobama koje pate od teških kožnih oboljenja poput psorijaze ukoliko se kupaju s njim. Osim te ljekovite svrhe pridavale su mu se i druge osobitosti. On se poturao kćerki ili sinu da se njime umiju ako ih se željelo odvojiti od nepoželjnog mladića ili djevojke. Navodno, čim bi se zaljubljena djevojka umila tim sapunom u njoj bi umrla sva ljubav prema muškarcu kojeg je do tada jako voljela.

Zbog svega do sada rečenog prljava voda od kupanja mrtvaca i sapun se strogo čuvaju od tuđih ruku i nakon sahrane brzo bi se iskopala rupa u zemlji i u nju prolila voda te bacio sapun. Rupa bi se zatim zatrpala zemljom a po površini nabacalo trnje, žeravice i vrućeg pepela.


Čaranje nad grobom 

Zakopavanjem mrtvaca ne prestaje magijska potreba za njim. Naime, svježi grob odnosno onaj u kojem leži neki mrtvac unutar 40 dana od sahrane oduvijek je bio meta svih mađijara koji su se htjeli okoristiti njegovom tajanstvenom moći. Po kazivanju pojedinih mađijarki iako mrtvo tijelo više ne posjeduje dušu - esenciju života - u njemu se još uvijek nalazi životne energije akumulirane u krvi, mesu i kostima. Kako se demonska ili džinska bića hrane tom energijom ljudski leš im je iznimno zanimljiv pa oni vrlo rado pohode grob.

U klasičnom slučaju mađijar ili vještica da bi napravili vradžbinu i usmjerili je na nekoga moraju prizivati zle duhove i čekati da im se ovi odazovu, što dosta puta ne urodi željenim rezultatom. No, ovdje, u svježem grobu, džini su već prisutni i nije ih potrebno prizivati te se u tome krije odgovor zbog čega su svježi grobovi česta meta onih koji se bave čaranjem. U takve grobove obično se zakopavaju lične stvari ukradene od žrtve uz nezaobilazno bajanje.