U balkanskoj magiji oduvijek se smatralo najfamoznijim i time najmoćnijim ono čaranje koje se izvodilo sa predmetima uzetim sa mrtvaca. Bilo da je riječ o kosi ili noktima pokojnika, njegovom prstenu ili pak prljavoj vodi sa kojom se oprao u efikasnost poduzetih magija se nije niti malo sumnjalo. Koliko je tu zapravo riječ o sugestiji tojest klasičnom ljudskom strahu pred smrću i preminulima a koliko o stvarnoj magijskoj moći teško je dokučiti. No, sve je to kumovalo da takozvana mrtvačka magija zasjedne na sam tron u narodnom kultu vračanja i bajanja.
Tajne mrtvačkog prstena
Mrtvački prsten u balkanskoj magiji naziva se onaj prsten koji je skinut sa ruke umrle osobe. Njemu se od davnina pridaju posebne i nadasve čarobne moći pa je zbog toga cjenjen među onima koji se bave mađijanjem. Sa njim pojedina lica izvode različite okultne manipulacije i rituale. U namjeri da se osvoji željena osoba neopaženo se pogleda kroz mrtvački prsten, no osim toga, on također pomaže da se dobije sudska parnica ili završi ispit. Također, poznato je i kako rastjeruje kućne učine ili čarke. Naime, držeći ga na oku pronese se cijelom kućom, kako bi svojom volšebnom snagom poništio sve sihire rađene na dom i familiju.
U ljubavnoj magiji mrtvački prsten je vrijedno pomagalo za privlačenje partnera ali i njegovo udaljavanje. Po kazivanju stravarke Nisvete iz Zenice ako se tri puta kroz njega progleda željena osoba, kada je okrenuta k vama, privlači se ljubav no progleda li se u trenutku dok je okrenuta leđima udaljit ćete je od sebe.
Mrtvački prsten također ima iscjeliteljski potencijal naročito u liječenju teških ili nepoznatih bolesti. Stoga ne treba čuditi da kao takav ima status svetinje u onoj kući koja ga posjeduje. Treba naglasiti kako se oko njega vezuju i pojedini tabui poput onoga da se prsten nikada ne nosi na ruci nego se čuva u nekoj kutijici i koristi samo po potrebi. Isto tako, ne smije se prati niti dugo izlagati Suncu.
Kad ovaj mrtvac oživi
Primjetno je kako se u čaranju sa ljudskim lešem posebna pažnja pridaje izravnom kontaktu mrtvaca i rekvizita. Na području Maroka i Alžira žene držeći ruku mrtve osobe njome zamjese kuskus koji potom daju muževima u namjeri da ih oni vole i budu smrtno vezani za njih.
Osobito je raširena praksa diskretnog ostavljanja pod pokojnikovu glavu određenog predmeta. Tog se običaja redovito pridržavaju naročito pakosne mađijarke želeći na njih prenijeti dio mrtvila te ih nakon toga koristiti u praksi čaranja.
Po Rumuniji pojedine mađijarke umiju pod glavu mrtve osobe ostaviti malo kukuruznog brašna da prenoći da bi ga nakon toga poturile mužu u hrani a sve u želji da od njega učine tihog i poslušnog supružnika. S druge strane ukoliko se pak htjela upropastiti poslovna konkurencija onda se umjesto kukuruznog brašna turila neka novčanica kojom će se kod konkurencije naknadno nešto kupovati i tako dalje.
No, nisu se oko mrtvaca vrzmale samo stare žene nego i ogorčene djevojke. Ona koja je bila ostavljena ili prevarena gledala je priliku da ostane nekoliko minuta nasamo s mrtvacem pa bi oko njega prošla tri puta u krug držeći u rukama otključan katanac. Dok bi kružila govorila bi:
Kada ovaj mrtvac oživi i ustane
i kada se ovaj katanac otključa
tada neka se taj i taj oženi.
Na trećem kruženju i ponavljanju djevojka bi katanac zaključala i brzo napustila sobu odnoseći svoj rekvizit zakopati u šumu ili u vinograd.
Ništa zanimljivije nije niti ljubavno čaranje, zabilježeno kod ciganskog naroda, sa minijaturnom slikom osobe koja se želi začarati, tako što bi se fotografija diskretno ugurala mrtvacu u usta.
Navodno, osoba čija je slika "umiraće" od ljubavi za onim čije je ime Ciganka pominjala dok je izvodila čarobni postupak.
Mrtvačka voda i crni džin
Upotreba prljave vode kojom se okupao pokojnik kao glavnog sastojka mnogih čaranja najzanimljiviji je segment mrtvačke magije. No, prije toga potrebno je istražiti njenu pozadinu kako bi nam bilo jasnije na čemu se ona temelji. Prema kazivanju naroda pranje mrtvaca privlači zle duhove koji se doslovno lijepe za njegovo hladno tijelo. Zbog toga se od davnina dio dvorišta na kom se obavilo pranje smatralo kontaminiranim uz izričitu zabranu prolaska preko njega narednih 40 dana, naročito u noćno vrijeme. Upozoravalo se kako na tom mjestu borave džini koji ljudima mogu izazvati razne duševne i fizičke bolesti.
Pošto nije lako doći u posjed mrtvačke vode ona je među najcjenjenijim rekvizitima u arsenalu svake mađijarke. Do nje pokušavaju doći i obična lica obrazlažući to pred drugima zadnjom opcijom da izlječe nekog alkoholičara u familiji ili smire agresivnog muža no u pozadini te priče najčešće se krije - ljubavna magija. Naime, tvrdi se da nema jače i sigurnije vradžbine za ljubav od one sa ovom magijskom tečnošću. Po starom receptu nekoliko kapi ulije se u čašu obične vode i uz tajanstvene riječi servira željenoj osobi. Čim vodu popije, navodno, u tu osobu ulazi takozvani crni džin kojeg iz tijela začarane osobe može protjerati samo onaj ko je čarke i radio.
Sljedeći vrlo cjenjen i tražen rekvizit je sapun korišten pri kupanju mrtvaca. U narodu se još uvijek može čuti kako se nekada taj sapun plaćao dukatima zbog vjerovanja u njegovu volšebnu moć. U Cazinskoj krajini egzistira vjerovanje da mrtvački sapun može pomoći osobama koje pate od teških kožnih oboljenja poput psorijaze ukoliko se kupaju s njim. Osim te ljekovite svrhe pridavale su mu se i druge osobitosti. On se poturao kćerki ili sinu da se njime umiju ako ih se željelo odvojiti od nepoželjnog mladića ili djevojke. Navodno, čim bi se zaljubljena djevojka umila tim sapunom u njoj bi umrla sva ljubav prema muškarcu kojeg je do tada jako voljela.
Zbog svega do sada rečenog prljava voda od kupanja mrtvaca i sapun se strogo čuvaju od tuđih ruku i nakon sahrane brzo bi se iskopala rupa u zemlji i u nju prolila voda te bacio sapun. Rupa bi se zatim zatrpala zemljom a po površini nabacalo trnje, žeravice i vrućeg pepela.
Čaranje nad grobom
Zakopavanjem mrtvaca ne prestaje magijska potreba za njim. Naime, svježi grob odnosno onaj u kojem leži neki mrtvac unutar 40 dana od sahrane oduvijek je bio meta svih mađijara koji su se htjeli okoristiti njegovom tajanstvenom moći. Po kazivanju pojedinih mađijarki iako mrtvo tijelo više ne posjeduje dušu - esenciju života - u njemu se još uvijek nalazi životne energije akumulirane u krvi, mesu i kostima. Kako se demonska ili džinska bića hrane tom energijom ljudski leš im je iznimno zanimljiv pa oni vrlo rado pohode grob.
U klasičnom slučaju mađijar ili vještica da bi napravili vradžbinu i usmjerili je na nekoga moraju prizivati zle duhove i čekati da im se ovi odazovu, što dosta puta ne urodi željenim rezultatom. No, ovdje, u svježem grobu, džini su već prisutni i nije ih potrebno prizivati te se u tome krije odgovor zbog čega su svježi grobovi česta meta onih koji se bave čaranjem. U takve grobove obično se zakopavaju lične stvari ukradene od žrtve uz nezaobilazno bajanje.
